subota, 2. siječnja 2021.

Šta me je naučila 2020 godina?

 


Pokušavam na kraju sve kad saberem i oduzmem da shvatim, da nađem neki smisao iste.
I, onda klik u glavi hej živa si, živi su oni koje voliš.
Zašto to tako olako uzimamo za gotovo, pa i opsujemo život?
Sve dok nas jedna ista bol ne sastavi, dok nam strah lomi kosti, taj život tad tek shvatimo da volimo.
Pitala sam se zašto meni neke ružne stvari se dešavaju, čime sam zaslužila?
Nije baš ni da sam anđeo koji zemljom hoda, ali bilo je previše toga pa i da sam bila najgora nekad, previše je. Koliko suza, progutanih knedli, riječi, straha stane u jednu godinu i u jednu osobu?
Previše.
A, opet mislila sam da neke stvari koje sam govorila nikad, dese se i ti tu ništa ne možeš, sem da preživiš ih. Pa i to prođeš, a nekad i ne moraš proći putem tim, ali ko zna zašto je to trebalo.
 
 
Možda da shvatim da sve ne mora odmah.
Da je mir skuplji od svega.
Da ljudi nekad nisu baš ono što mi želimo da jesu. Ili jednostavno se nešto im se desi, a mi to ne primjetimo u svom ludilu na vrijeme.
Da to što s nekim piješ kafu svaki dan, ne znači kad bude ti teško da će tad te pozvati.
I da sam jaka, a mislila sam da sam preslaba.
Grizla sam ove godine i uspjela neke stvari, koje sam mislila da neću moći.
I, uspjela.
Na kraju i sačuvala sebe.
I dalje volim, radim ono što volim, zdravija nego prije.
I to je dovoljno da ti godino kažem hvala.
Idi i nek nam ova nova bude nježnija.
Nek nas popusti svih lekcija, da malo odmorimo.
Samo zdravlje i mir svima 2021 godino ti tražim.

 

ponedjeljak, 21. prosinca 2020.

Ništa vam nije zagarantovano

 

ništa vam nije zagarantovano

Moramo da shvatimo već jednom da niko ništa ne može da vam garantuje, pa ni vi sami sebi.

Koliko ste puta sebi rekli – Garantujem od sad ću to i to?

Koliko puta ste to ispunili?

Nije naše da se mirimo sa sudbinom, na šta često volimo da se izvlačimo.

Naravno, ne mislim na stvari i okolnosti na koje koliko god željeli nismo mogli uticati.

Lakše je reći – takva mi je sudbina, nego napustiti mjesto gdje ti nije odavno dobro.

Lakše nego dati otkaz, iako si već pola zdravlja na tom poslu ostavio.

Lakše nego raskinuti destruktvnu vezu.

Lakše nego reći zbogom prijateljima, koji to odavno nisu.

Lakše nego skinuti prsten sa ruke i reći nije više išlo.

Lakše je kukati, nego se pokrenuti.

Sve je lakše kad imaš izgovor.

Valjda mislimo da je lakše, sigurnije nego stati, pogledati se i prvo sebi priznati da može bolje.

Priznati da svaka garancija često istekne, da i ne primjetimo.

I, na kraju krajeva ništa vam nije zagarantovano.

Čak ni zdravlje, a kamoli nešto drugo

 

 

ponedjeljak, 30. studenoga 2020.

Kome se dokazuješ?

 

Uči, ne diši, ne spavaj, treniraj, jedi brokule, mjeri bokove, opipaj grudi, ma samo da su bar dva broja veće…

Radi, živi samo posao. Odmor provedi sa telefonom u ruci, jer ne daj Bože da to ne podijeliš sa drugima. Pravdaj se jer nešto nisi, ali obavezno prvo drugima.

Onda kad već čaša preliva, sjeti se sebe.

Izvini se drugima jer nisi rodila kad su oni to očekivali. Izvini se što si im mršava, debela, savršena, nesavršena. Izvini se što si eto to baš ti. Izvini se što zarađuješ, izvini se što si domaćica. Izvini se što se neki porede s tobom, smatraju se od tebe gorom ili boljom.

Opravdaj sve što imaš i nemaš. A, realno koga treba da boli uvo osim tebe same šta si, ko si, čemu težiš, koga voliš i šta te boli.



Da taj ispit nisi položila, jer eto trenutno ne ide, jer trenutno  si u fazi kad nekad ne možeš odmah ni da sjetiš se datuma svog rođenja. Kome dokazuješ da nisi jela 24 sata, jednostavno hormoni su podivljali. Kao i ono da jednostavno jela ti se ta tjestenina, brdo slatkiša u gluvo doba i eto vidi se.

Kome dokazuješ da svoj posao više ne voliš, da smatraš da možeš bolje i više u nekoj zdravijoj, ali i plaćenoj sredini?

Kome dokazuješ da nekog voliš, a oni su baš zamislili da treba da voliš nekog njima savršenog?

Kome dokazuješ se i pravdaš, izvinjavaš – jer si ti baš takva?

Kome dokazuješ da tvoj dom nije Instagram, nego nekoliko kvadrata ljubavi i detalja koji ga čine savršenim?

Središ svaki kutak kuće da blista, dođu gosti i ti se izvinjavaš, jer eto nered je, a znaš da nije.

Kome?

Čemu?

Sebi ili njima?

Razmisli….

 

 

ponedjeljak, 23. studenoga 2020.

Da li si?

 


Postoje dani kada poželiš da samo ćutiš i besciljno gledaš u negdje, a gdje ne znaš ni ti. Da sebe jednostavno pustiš, da ne žuriš bilo gdje. Poželiš da te bar jedan dan niko ne čeka, ne pita, ne očekuje. Onaj dan kad ćeš namjerno da izbjegneš predavanje, sastanak, kafu, spremanje kuće, ručka jer sve se to nekako prirodno od tebe očekuje?

A, onda se zapitaš da li to sve neko zaista od tebe očekuje ili si jednostavno ti osoba koja sebi stalno dodaje nešto novo na listi obaveza i želja?

Da li stvarno neko od tebe očekuje da vodiš njegove bitke?

Da li stvarno ti možeš da riješiš tuđe probleme?

Da li si tu fotografiju objavila jer ti je baš tad bila lijepa ili zato što se eto tako sjajno uklapa?

Da li si taj ispit spremila zbog sebe ili zato što ti je preko glave pitanja koliko još ih je do kraja?

Da li još ideš na posao  koji ti ne ispunjava?

Da li si izašla na tu kafu  zato što si stvarno poželjela ili eto nema smisla više, red je?

Da li si tu šminku nanijela, jer je u tom trenutku želiš na sebi ili da izbjegneš pitanje- šta je bilo?

Da li si na tu poruku najljubaznije odgovorila, iako si u sebi progutala hiljadu knedli?

I, tako još mali milion da li si…

A, sve jesi ili ćeš.

Ipak, razmisli kad ćeš  sebi da kažeš NISAM i NEĆU.

 

Nemam vremena, jer sad sam sebe stavila na listu želja i obaveza.

 

Da se sačuvam, da se volim i da me malo ostane za ostalo što mi život zada.


 


utorak, 17. studenoga 2020.

Žena je ženi vuk

 

Na Twitteru opet neki rat žena, vjerovali ili ne oko botoksa i ajvara. Valjda treba sad svi da dokažu imaju li bore.

Treba da dokaže se odlaze li na estetske korekcije ili su protivnici istih. Nije loše pomenuti da bore vam ni baba nema, a one koje su uradile neku korekciju obavezno uvrijediti. Ma, slobodno i one što imaju bore. Sram ih bilo, otkud im samo pravo da ih nose?

Nikako zaboraviti ajvar prava mama i dobra domaćica sprema, ma ni slučajno da kupite. Niste valjda NEmajke?

Činjenica je da ovakvi stavovi nisu samo internet stavovi ili što bi naš narod rekao lupetanje, nego slika stvarnog odnosa u većini slučajeva žene prema ženi. Kad i zašto je žena ženi postala vuk?

žena

Zašto se stalno nešto takmičimo?

To mjerkanje, traženje greške u drugoj, jer ne daj Bože da je ta druga žena sasvim ok.

Mora da joj nešto više fali, a da ona sigurno ne doji.

Ta ne zna ni kafu skuhati.

Ma vidi ona tamo bolje od mene zarađuje, ali priča se da njen brak i nije sjajan.

Vidi joj kosu, samo joj metla fali.

Pogledaj od zlobe se osušila.

Vidi taj celulit, fuj kakva je.

Ma, lakše je preskočiti nego zaobići.

Jadno ono dijete s njom, ona će ga nahraniti i nečemu naučiti s onim noktima.

Zamisli, dobila unapređenje na poslu, ma zna se kako.

Muž je ne voli, sigurno je vara. Izašao bez nje. Ko bi nju i volio onakvu?

Vara ga, sinoć je vidjeli u ponoć izlazi iz taksija.

Ha ha, razvela se.

Da valja do sad bi se udala.

Nije ni čudo što ne može roditi onakva.

Moj Luka je prije progovorio od njenog Pere.

Ma i zaslužila je da ubije Boga u njoj.

Silovao je, pa neka i treba kad hoda gola u ponoć.

I tako u nedogled…

Zašto ovo gore dobar dio žena je kad tad izgovorio? Zbog čega?

Šta se tim postiže?

Jel postanemo tad bolje, pametnije, ljepše, super mame, supruge iz bajke, najbolje žene ikad?

Ne, samo pokazujemo koliko žena ženi zna biti vuk.

U toliko stvari, bolova koje samo žena može razumjeti uvijek će se naći jedna da drugu pljune. Valjda je to lakše, zanimljivije, zabavnije, možda se tako liječi neki kompleks…

Valjda.

žena

A, bilo bi sjajno kad bi jedna drugoj češće govorile lijepe riječi, zagrlile se , podijelile bolove, sreću, savjete…

Bilo bi super kad bi prestale režati jedna na drugu.

 

 

četvrtak, 20. kolovoza 2020.

Budni u 5






Nisam dugo pisala o knjigama, a nedavno sam pročitala i shvatila da knjiga ,,Budni u 5” zaslužuje to.

Prije svega moram reći da nisam nikad bila jutarnji tip osobe, dok ne popijem kafu nisam imala volju ni da progovorim, a kamoli nešto više.

Međutim, ova knjiga me malo pokrenula da se budim ranije, čak nekad uradim i vježbe prije kafe.

Sem toga, osjećam se produktivnije i na neki način me knjiga inspirisala.

Naravno neću vam knjigu prepričati, nadam se da ćete je pročitati. 

Izdvojiću vam samo neke citate.

,,Velika pobjeda ostvaruje se u one rane, jutarnje sate kad niko ne gleda i dok svi ostali spavaju.”

,,Budi samo u blizini onih ljudi koji te ispunjavaju radošću. Bavi se samo onim zanimanjima koja podstiču tvoje stanje blaženstva. Budi samo na onim mjestima koja čine da se osjećaš najživlje.”

,,Tvoje srce uvijek je mudrije od tvoje glave.”

,,Postoji ogromna razlika između biti zauzet i biti produktivan.”




Izdavač knjige je Vulkan, a evo i  šta oni kažu:

 ,,Prije dvadeset godina, legendarni stručnjak za liderstvo i elitni performans Robin Šarma predstavio je koncept Budni u pet (i vaš je čitav svijet), zasnovan na revolucionarnoj jutarnjoj rutini koja je pomogla njegovim klijentima da povećaju produktivnost, poboljšaju zdravstveno stanje i sačuvaju smirenost u ovom našem previše komplikovanom svijetu".

Ova knjiga otkriće vam:

  • Kako izvanredni geniji, poslovni titani i najmudriji ljudi na svijetu počinju jutro da bi postigli izvanredna dostignuća.

  • Malo poznatu formulu da biste se probudili inspirisani, fokusirani  i preplavljeni željom da izvučete najviše što možete iz tog dana.

  • Detaljan metod kojim ćete sačuvati najmirnije sate prije izlaska Sunca da biste imali vremena da vježbate, resetujete se i radite na ličnom razvoju.

  • Vježbe zasnovane na neuronauci koje će vam dokazano pomoći da ustanete lako dok mnogi drugi spavaju: dobićete dragocjeno vrijeme da razmišljate i izrazite svoju kreativnost, ali i da započnete dan mirno umjesto da jurite.

  • Insajdersku taktiku kojom ćete odbraniti talente, vještine i snove od digitalnih ometanja i drugih vrsta odvlačenja pažnje, kako biste uživali u bogatstvu, učinku i veličanstvenom uticaju na svijet.




Knjigu možete naručiti preko njihovog sajta ili u svim bolje snadbjevenim knjižarama. Ja sam kupila u knjižari  Kultura, Banja Luka.

Cijena 12,50 KM.


utorak, 11. kolovoza 2020.

Slatka porodična priča koja osvaja Banjaluku

Želja da nekog obraduješ, talenat prema nešto drugačijoj dekoraciji, ljubav prema slatkišima i radost zbog zadovoljnih osmijeha su pomogli da Banjaluka dobije nešto novo. 

family cake banjaluka

Jednu slatku porodičnu priču, Family Cake. Porodicu koja vas sigurno rješava brige oko slatkog stola, slavskih kolača, slatkih poklona…
Oni su to da od najkvalitetnijih sastojaka, sa pregršt ljubavi i pažnje naprave najukusnije poslastice. Iako, su na samom početku Family Cake radi bez prestanka, narudžbe se nižu. A, pohvala je sve više.

banjaluka kolaci

Kažu da veliki broj se odlučuje da i na taj način obraduje svoje partnere, jer šta ljepše pokloniti od čokoladne raspodije.
“Najvažnije  nam je da su naši kupci zadovoljni. Mi smo tek počeli i prezadovoljni smo. A, sve je eto počelo slučajno. Od želje da obradujemo prijatelje i familiju do Family Cake koji sad raduje sve naše sugrađane,” poručuju  iz Family Cake.
Dodaju kroz osmijeh da kod njih uvijek ima nešto slatko. A, vi ukoliko ste iz Banjaluke ne propustite priliku da već sad naručite i obradujete sebe ili nekog ovim slatkim čudima.

torte banjaluka


cake pops banjaluka

Rezervacije preko:
Telefon: 066/212-521

family cake banjaluka

Arhiva bloga