Pružite ruke jedni drugima: Ne znate da li je sutra već kasno


 Poznajem ljude koji godinama ne razgovaraju sa onima, koji im trebaju biti najmiliji.
Neki se i ne sjećaju zbog čega, a drugima je lakše bilo skloniti se, nego onom najbližem biti podrška u teškom trenutku. Ne misle da sutra može biti kasno.

Znam i one koji se pomjerili nisu, glas podigli da nešto promijene, jer njima je dobro dok ćute. Kad ih nešto upitaš u stanju su satima kukati, a ne pitati kako si ti.
Ne budite ti ljudi, podrška je potrebna svima.

Nemojte sutra da se pitate jeste li nešto mogli, jer ruku pružiti nije teško.
Što bi moja majka rekla - Daj, daće i tebi Bog.
Povrijede nas ljudi, nekima je teško oprostiti, ali još teže je živjeti sutra s tim da je neko sa ovog svijeta otišao, jer nije imao podršku najbližih.
 

Priđite danas tim ljudima, saslušajte ih i probajte da ne osuđujete ih zbog onog kroz šta prolaze, osjećaju...
Priđite, da ne bude sutra kasno i da ne se pitate šta bi bilo da jesam.

Primjedbe