Hvala ti mama

Sigurno ste nekad došli u situaciju, kada kažete da nikada nećete biti kao svoja mama. Ne, nećete jer eto ona ima to nešto što vas izbaci iz kolosjeka. Ona nekad tako ubode tamo gdje ne treba i zaboli vas kao nikad ništa i niko na svijetu. Međutim što ste starije, sve ćešće sebe uhvatite kako govorite baš ono što bi ona rekla, hodate baš onako kako ona hoda i nesvjesno postavljate u svojoj glavi principe koje je ona nekom postavljala, jer za gore ili bolje ne znate. To je vaša sigurnost. Nervira vas često ali i to je prirodno. To su geni, to je vaspitanje i život koji znate.

Povrijedili ste je mnogo puta, pokušali da se ujedete za jezik ali riječi izlaze kao strijele i bodu vaše najdraže. Često niste ni rekle izvini, jer ponos. Zamjeri ona to u momentu, ali još brže zaboravi jer ona je majka. Ona zna šta znači bezuslovna ljubav.  

 Moramo to priznati, mama je nepresušan izvor ljubavi i podrške. Koliko je puta nisam zaslužila, koliko puta nakon milion gluposti koje napravim koje utiču i na nju, ona samo kaže na telefon: - Skuhaj čaj, odmori se. Oh, kako me to zaboli i obraduje u isto vrijeme. Pa se zapitam, Bože čime sam je zaslužila. Hoću li ja biti takva majka, hoću li na greške svoje djece reagovati ljuto ili  smireno. Znam da je boli svaka moja greška, ja znam kriće to od  mene jer eto ja moram biti dobro. Nije meni što ću ja malo da istrpim zbog svojih grešaka, meni je što te greške utiču na nju, na ljude koje volim.

Zato hvala mami što me voli kao što nikad niko neće i ne može. Nije ona jedna od onih koja će mi reći ono volim te, eto nisam ni ja. Ne znam, nisu ni jednu tako naučili ali to i nije toliko bitno jer mi te riječi osjećamo. Njeni postupci mi svaki dan to govore. Ja bih joj nagradu dala za životno djelo trpljenja mene. Svako ko me zna, zna i da to nije lako.

Hvala ti mama.