Da, ovom rečenicom moja baka je objasnila život.
Žena kojoj sigurno nakon dva izgubljena sina nije bilo do života, ali opet ga na neki način voli.
Koliko je onih koji su ga željeli zaustaviti, ali u zadnjem trenutku su shvatili da ipak vole živjeti?
Koliko je među nama ljudi koji se bore svaki dan sa raznim bolestima i žive, bore se da ih pobijede i nastave?
Tada, nažalost najviše i shvatimo koliko volimo život.
Toliko puta u nervozi kažemo svašta ružno, opsujemo život, a opet za bolji, zdraviji nastavljamo da se borimo?
I, jeste kakav takav- život zna da bude pretežak, nekad prelijep, nikad savršen.
Opet ga volimo i treba da se radujemo mu svaki dan.
Svaki dan da mu se zahvalimo na svim blagoslavima i padovima.
Zbog nečeg nekad mora tako, a možda i ne.
Ne znam.
Ali, lijepo je živjeti.
Primjedbe
Objavi komentar