Upomoć prijateljice

Mnogi su primijetili, a i nisam baš nešto krila da sam više od godinu dana zainteresovana za otkrivanje od kako meditirati, pozitivno razmišljati, afirmirati, pa  do čak i tapkati.

Da, ja sam vam ona budala što je znala da gleda video na  internetu i tapka se po licu, rukama misleći da će tako možda nešto na bolje promijeniti. Jedan dio ljudi to radi, drugi dio ih ismijava zbog toga. Mislite da su ovi prvi ludi, drugi racionalni. Ne, ne osuđujem ni prve ni druge. Ovi prvi, među kojima sam i ja su na neki način počeli da traže svoj spas i tako, ovi drugi jednostavno ne žele to da razumiju.

Međutim, ja sam u jednom periodu počela da mislim da nešto nije u redu sa mnom. Vjerovatno još mnogo toga treba da naučim i radim, da bih se bolje osjećala i vidjela rezultate toga. Istina, trebam. Ono što ipak nije istina da trebam kao sumanuta po sto puta ponavljati da se dobro osjećam, a ustvari taj dan jedva na nogama stojim. Treba da prestanem  sebi govoriti kako nisam redovno meditirala, jer da jesam već bih ko zna šta postigla.

 Žao mi je Željka, istina je osjećaš se bolje poslije meditacije, poslije svakog maštanja kako će nešto lijepo biti, ali ne trebaš da osjećaš krivicu ako nešto i nije dobro. Izvinite, ali hoće li mene neko moći uvjeriti da je ko zna zašto dobro što me život pošteno išamarao i prije nego što sam se rodila? Hoće li neko moći reći majci da ko zna zašto je dobro, što je jedino dijete izgubila? Da li smo i tad krivi, jer eto dovoljno ne radimo na sebi? Možda su ljudi u ratu trebali tapkati i ponavljati: - Sve je dobro i biće bolje.

Baš tad, kada počinjem da shvatam da koliko god ima odličnih strana istraživanja tzv. zakona privlačenja postoje i oni koji su postali odjednom neki duhovni učitelji. Oni nas ubjeđuju da mora da stalno meditiramo, tapkamo, mislimo pozitivno. Ukoliko nam je loše, vjerovatno je to neki proizvod naših misli, kojih nismo bili ni svjesni. Oni su stvarno uvjereni u to, još  na tome i zarađuju. Vidite li ovu ekspanziju duhovnih učitelja, terapeuta za koje  se ponekad zapitam da li su uopšte nekad imali psihologiju u školi.  Nisam valjda jedina koja svaki drugi dan dobija zahtjeve za prijateljstvo od nekog „duhovnog učitelja“. Tako nedavno dobijam jedan, ulazim da pregledam profil, iz neke radoznalosti. Gospodin je napisao: - Ne ljutite se, ako nekog ne prihvatim. Dobijam ogroman broj zahtjeva za prijateljstvo. On laže sebe, jer jednostavno je ubijeđen  da ako priča ono što želi, pa čak i to da je kao popularan na Facebook-u, da će se to i dogoditi.  Šta ako se to ne dogodi, opet će sebe kriviti da nije dovoljno razmišljao pozitivno i još sto nekih čuda radio. Shvatate li da će  tako ljudi još više postajati vremenom nesrećniji, a neki na tome dobro zarađivati.  

Knjiga „Upomoć prijateljice“ se pojavila u pravom trenutku, ona nam na lepršav način otkriva da je život i crno i bijelo, da smo postali žrtve pozitivističkog terora. Isidora Bjelica i Jovana Hiesmayar su prošle stotitne različitih terapeutskih terapija, a zajedno su došle do najefikasnije, koju su isprobale na sebi. Šta je to dualna terapija, da li nam naša najbolja prijateljica može biti terapeut, kako bol pretvoriti u snagu i odgovore na još mnoga pitanja možemo dobiti u ovoj knjizi.

Naravno, ja vam nikad nijednu knjigu neću prepričati. Moj cilj je samo da vas navedem da pročitate ili uradite nešto za sebe, što će vam stvarno koristiti.

Knjiga „Upomoć prijateljice“ je naizgled lepršavo štivo, ali ozbiljan udžbenik o radu na sebi. Vjerujte mi, ovoj knjizi ćete se često vraćati. 

Knjigu možete nabaviti  u Laguninim klubovima čitalaca, knjižarama. Cijena je 12.70. KM.