Intervju sa psihologom Milijanom Miljanović Bojić: Ljudi još uvijek osjećaju strah ili sramotu da idu na psihoterapiju



Po prvi put intervju na blogu ,od sada i to počinjem da radim. Nadam se da će vam se dopasti.
Moj prvi sagovornik je psiholog Milijana Miljanović Bojić. Odlučila sam da ovaj put o psihologiji razgovaram s nekim stručnim u toj oblasti. Milijana radi kao psiholog od završetka studiranja u školi. Ja se zahvaljujem na divnoj saradnji i nadam se da ćemo uskoro opet sarađivati.




Ti radiš u školi. Da li ti većinom nastavnici šalju učenike ili se oni ipak sami obrate za pomoć?
Govoreći iz svog iskustva, mogu da kažem da uglavnom profesori šalju učenike kod mene na savjetovanje, nešto učenici odluče da dođu. Oni to čine najčešće iz sljedećih razloga: kada učenici često izostaju sa nastave, pričaju ili psuju na času, nemaju neophodan udžbenik ili sredstva za rad. 
Sa kakvim najčešće problemima ljudi ti se obraćaju?
S obzirom da radim u školi sa učenicima, oni se ponekad i sami obrate za savjet ili pomoć kada imaju neke od sljedećih problema: nedostatak volje i motivacije za učenje, loša komunikacija sa profesorima ili sa roditeljima, prisustvo treme i nedostatak samopouzdanja kao i zbog problema u vezi sa partnerom. Dešava se da roditelji od učenika zatraže savjet od mene, ali ređe i to najčešće kada imaju problem u komunikaciji i vaspitavanju svoga djeteta.
Nedovoljna briga o svome psihičkom zdravlju utiče na kvalitet života? Slažeš li  se sa ovom tvrdnjom?
Slažem se sa tvrdnjom, da ne vođenje računa o svom psihičkom zdravlju dovodi do narušavanja kvaliteta života. Ako vodimo računa o svom psihičkom zdravlju, naš život će biti kvalitetniji iz razloga jer se trudimo da zadovoljimo svoje različite potrebe na adekvatan način i onda za posljedicu imamo doživljaj zadovoljstva svojim životom, i na poslovnom ali i na privatnom planu.
Kako se izboriti sa problemima u današnje vrijeme?
Da bi se čovjek izborio sa problema u današnje vrijeme, po mom mišljenju je jako važno da on prihvati činjenicu da postoji problem.  Čovjek treba da razmišlja ,,široko" o različitim mogućnostima njegovog rješavanja a da bi se na kraju uspješno izborio sa tim, ne treba zaboraviti postojanje podrške koju pružamo sebi i koju nam pružaju drugi ljudi (porodica, prijatelji i ostali).
Koje je najbolje oružje protiv treme?
Postoje različita oružja borbe protiv treme ali je važno da ih pronađemo i da ih primjenjujemo. S obzirom da trema se često javlja kada neko treba da govori pred manjom ili većom grupom ljudi ili kada se nađe u nekoj novoj i stresnoj situaciji, onda je jako važno da se osoba dobro pripremi za tu situacija, npr. da dobro spremi tekst koji treba da izlaže ili da uradi zadatak. Osoba treba da dobro obrati pažnju na to što treba da govori, a manje na razmišljanje kako će je drugi doživjeti. Treba da ima pozitivne ohrabrujuće misli u glavi koje mogu da je podrže u tim situacijama, naravno vježba tjelesno držanje itd. Ja u radu sa učenicima koji mi se obrate zbog problema treme, radim na istraživanju šta se sve nalazi u pozadini treme koju neko ima, da li osjećanje nesigurnost, neka uvjerenja o tome kako ga neko vidi ili o tome šta će da se dogodi, određene misli ili znam od njih tražiti da zamisle situaciju koja izaziva tremu. Uglavnom, moguće je izboriti se sa tremom. Malo treme u određenim situacijama može da bude korisno.
Da li je manje tabu pričati sa okolinom o odlascima psihologu nego ranije?
Mislim da je i dalje tabu pričati sa ljudima iz okoline, naročito u manjim mjestima da smo bili kod psihologa jer kod većeg broja ljudi postoje predrasude da onaj ko zatraži psihološku pomoć je ,,lud" ili ,,poremećen" iako kod psihologa u stvarnosti dolaze i potpuno zdravi ljudi, a ne samo bolesni. Znam iz iskustva da moji klijenti koji dođu na savjetovanje ne žele da drugi saznaju da su dolazili.
Da li je bolje ići na grupnu ili individualnu terapiju?
Mislim da su podjednako značajne i grupna i individualna terapija, a na koju će neko da ide zavisi od problema koje ima. Grupna psihoterapija je nekako poželjnija ili više pomaže kada neko ima problema vezanih za odnose sa drugim ljudima kao što su: loša komunikacija, stidljivost, trema, socijalne fobije i slično i dobra je zbog razmjene iskustva sa osobama koje imaju slične probleme, dok je individualna psihoterapija poželjna kada osoba ima nekih ličnih problema kao što su: životna trauma, životne krize i mnogi drugi problemi lične prirode. Čini mi se da je psihoterapija danas luksuz za većinu ljudi. Mislim da ljudi još uvijek osjećaju strah ili sramotu da idu na psihoterapiju.
Kako se ti nosiš sa svojim poslom koji zna biti jako stresan?
Kroz rad u školi naučila sam da se nosim sa svakodnevnim stresnim situacijama tako što se trudim da razmišljam pozitivno, dok negativnim događajima pridajem manji značaj. Najčešće slušam muziku kada želim da se opustim.
Koji su znakovi da trebamo psihološku pomoć?
Neki od znakova koji mogu da ukažu da je nekome potrebna psihološka pomoć su: česta nesanica, povlačenje u sebe, promjene apetita, gubitak volje za obavljanje svakodnevnih aktivnosti i za druženje, promjene u mišljenju kao npr. opterećenosti istim mislima, osjećanje nervoze, pad pažnje, problemi sa ispoljavanjem emocija itd. Svaka promjena u psihičkom funkcionisanju čovjeka koja remeti izvršavanje svakodnevnih obaveza, zahtjeva psihološku pomoć. Važno je da neke od ovih simptoma osoba prepozna na vrijeme prije nego što dođe do manifestovanja ozbiljnih mentalnih bolesti. Želim da istaknem da osoba ne mora da ima navedene simptome da bi se obratila psihologu jer ona to može da uradi i kada joj je potreban neki savjet kada ne može sama da riješi neki problem jer joj npr. nedostaje podrška, hrabrost ili sposobnosti.
Tvoja poruka čitaocima za kraj:
Moj savjet čitaocima je da pozitivno misle i da vjeruju da će biti bolje i da ima riješenja, ma koliko problem bio težak ili nam djelovao nerješiv i da se ne plaše promjena u svom životu jer iz toga mogu nešto korisno da nauče.

Hvala na odvojenom vremenu i lijepoj saradnji koja mi mnogo znači.

Primjedbe

  1. Ja sam tokom srednje skole imala veliku zelju da postanem psiholog ali sam na kraju shvatila da to ipak nije za mene. Poruka za kraj je divna. :)

    Kapege life moments :) (izasao je post o dijeti :P )

    OdgovoriIzbriši
  2. To je divan poziv :)
    Hvalaa ti . Svakako preporuka svima da pročitaju tvoj post , meni je bila odlična motivacija za dietu :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Svaka čast na ideji za tekst. Odlična pitanja! Veoma je bitno stalno raditi na prosvećivanju društva. Pomaganjem njima pomažemo i sebi.

    OdgovoriIzbriši
  4. Baš tako kako pomažemo drugima tako i sebi. Hvala ti :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Veliki lajk za ovaj post. Prvi put sam na tvom blogu ali moram reci da sam vec odusevljena. jako mi je drago da pises edukativan sadrzaj, veliki lajk za to. Pratim te, nadam se da ces uzvratiti jer sam sigurna da ce ti se dopasti moj blog pa se citamo nadalje.

    Gotičarka

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno, naravno da cu te zapratiti i rado citati tvoje postove :)

      Izbriši
  6. Mnogo dobar intervju! :) poruka na kraju je inspirativna :)

    www.the-soulofapoet.com

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar