Nekom baš takvi trebate

Danas ću se osvrnuti malo na psihologiju. Nisam psiholog i nisam stručna. Sve što je napisano je nastalo iz razgovora sa ljudima koji se psihologijom bave. Možda se i potkrade koja greška, jer svako drugačije posmatra. Jedno sigurno znam, da su svi bar nekad imali i imaju problema sa samopouzdanjem .

Međutim, biće predstavlja ličnost  i cjelokupune lične vrijednosti.  Osjećaj niže vrijednosti, sniženog samopouzdanja, obično nastaje radi kritike ponašanja jer je shvatamo kao kritiku čitave ličnosti. Tada dolazi do osjećaja stida, odbačenosti i uvredljivosti. Počinjemo da analiziramo čitavu ličnost poslije kritike ponasanja. Treba da shvatimo da je to tada kritika ponašanja, a ono je samo mali djelić ličnosti (o,oo , ... ooo1 % ličnosti).

Možda vaše ponašanje ili postupak jeste bio loš u nekom trenutku, ali to vas ne čini lošom osobom. Nema potrebe da vas savjest grize zbog istog. Ukoliko ste nekog povrijedili s tim postupkom, procijenite dobro kada je vrijeme za razgovor i objasnite osobi šta je dovelo do istog. Svi mi imamo vrline i mane. Vašim identitetom ne trebaju da vladaju osobine, jer dolazi do problema. Vladajte vi s njima.

Takođe, u ljudskim odnosima dolazi i do toga da nas neko povrijedi. Tada se najčešće pojavljuje ljutnja, ali je ona uvijek usmjerena ka želji da se kod drugog čovjeka promijeni ponašanje. Ono što svi trebaju znati je da postupak drugog čovjeka nije namjera da nas povrijedi, ponizi, ošteti osoba . To je često naša iskrivljena predstava o postupku drugog čovjeka. Postupak drugog čovjeka predstavlja osjećanje (kako sam se JA osjećao/la).

Pravilno upućivanje kritike na postupak drugog čovjeka:

1. Ja te poštujem kao brata, mamu... Ovo što ću ti reći nema veze sa tobom kao čovjekom, nema veze sa tvojim prijašnjim postupcima...

2. Ono što se desilo prije (sat, dan) je uticalo na to da se JA osjećam ljutito, uplašeno... Ovo je samo moje skromno mišljenje, šta ti misliš o tome? Ja sam spreman/na da ti pomognem.

Ukoliko se nađete u nezgodnoj situaciji sa profesorom, šefom ili nekim ne baš bliskim, postavite granicu kada vas povrijedi njihov postupak.  Počnite sa poštovanjem ličnosti (Uz dužno poštovanje...).

Takođe, može da dođe ružnog postupka i na nekom javnom mjestu (banci, klubu...). Npr. čekate u redu već duže a osoba iza vas prelazi ispred da bi što prije završila obaveze. To, naravno nije uredu, tada se možete obratiti slobodno sa:„ Molim Vas, vratite se u svoj red!“

Ukoliko osoba ružno odgovori ili krene sa napadom, uvredama, nemojte nastavljati ni gubiti vrijeme na takve ljude, jednostavno pozovite obezbjeđenje.

Kada dajete kritiku postupka pazite da ona bude realna: „Ovo nije dobro urađeno, sledeći put obrati pažnju.“

Realna pohvala: „Ovo je dobro urađeno, lijep i osmišljen rad...“

Realna pohvala ličnosti: „Pametan si, lijep, obrazovan...“

Ovo govorimo svima, to predstavlja socijalizovanu komunikaciju.

Nerealna kritika postupka: „To je užasno, glupo...“

Nerealna kritika ličnosti: konju, idiote, budalo...

To nikada ne smijemo nikome reći, pogotovo ne djeci. To je kao zločin i predstavlja nesocijalizovanost.

Ne smijemo sebi, ni drugima dopustiti takozvanu „Ti“ komunikaciju  (Ti si idiot, konj...).

Ukoliko vam se neko tako obrati ukažite mu na to. Nastavi li nakon toga, objasnite još nekoliko puta. Nastavi li i dalje da vam se tako obraća, jednostavno se distancirajte. Ne treba vam neko ko donosi lošu energiju i možda ima prezir prema vama. Ne smijete nikada osjećati mržnju ka nekome, ona je usmjerena ka ličnosti da ozbiljno fizički povrijedi (npr.ubistvo).

Uvijek trebamo razdvajati ponašanje od ličnosti kad:

• nam drugi kritikuju ponašanje

• mi drugom kritikujemo ponašanje
• sami sebi kritikujemo ponašanje.

Da bi poboljšali svoje samopouzdanje dobro bi bilo i napisati pet osobina (vrijedan/na...) i sposobnost (govorim engleski jezik...) i ponavaljati to nekoliko puta tokom dana i vremenom ćete shvatiti da vi zaista vrijedite.