Gdje
pult na kom se kupuje karta za povratak onih koje je Bog uzeo?
Sve sam u životu preplatila i još bakšiš ostavila, zašto ne mogu to?
To bi mi jedino trebalo.
Da ne zamišljam kakva je bila boja glasa mog oca.
Da dođe djed, da me zagrli i slobodno izgrdi za sve što jesam i nisam. Da dođu svi oni koje trebam i volim.
Iako, nekog nikad nisam upoznala.
Zašto se sve kupuje, prodaje, a život tako lako uzima i odlazi...
Uzima da boli.
Ko sam ja bez njih, samo ranjeno biće koje pokušava da ovaj svijet vidi ipak kroz ružičasto.
Ipak, nekad ne ide.
A, vole ljudi da ti i taj svijet mali koji gradiš da bude lijep, sruše.
Jer, što ne bi? Njih neće da boli.
Primjedbe
Objavi komentar